|
Nakon Malawi
jezera i jezera Tanganjika,
red je da se nešto napiše i o največem afričkom jezeru – jezeru
Victoria. Ono ne samo da je največe od afričkih, već je i drugo
svjetsko slatkovodno jezero po veličini, nakon Gornjeg Jezera u
Sjevernoj Americi, koje ima površinu od 82 400 km². Smješteno je između Ugande,
Kenije i Tanzanije. Površina jezera je 68 800 km², što je nešto
manje od površine Hrvatske i Slovenije zajedno. Nalazi se 1135
m iznad površine mora! Najveća poznata dubina jezera je 82 m. Dužina
obale ovog velikog jezera je 3 300 km. Ime je dobilo po britanskoj
kraljici Victoriji. Na obalama jezera nalazi se više velikih gradova,
kao npr. Kisumu u Keniji, Mwanza u Tanzaniji ili Entebbe u Ugandi. Oni
su stalnim brodskim linijama međusobno dobro povezani. Jezero ima puno
otoka i otočića koji zajedno zauzimaju površinu od oko 6 000 km²,
što je više od 10 % površine Republike Hrvatske. Po svojim
osobitostima ono je prije more na kopnu, nego jezero.
Otoci i obale su nastanjeni. Žitelji
tih krajeva žive uglavnom od ribarenja i uzgoja stoke. Između otoka i
obale stalno plove čamci koji mogu prenjeti velike količine tereta.
Tradicionalne čamce zamijenili su oni na motorni pogon.
Ciklidi su osnovna riblja porodica
koja naseljava jezero. Do danas ih je otkriveno preko 400 vrsta. Do
danas je znanstveno opisano 125 vrsta, a o pravom broju vrsta da se samo
nagađati. Postoji sumnja da je veliki broj vrsta, također i onih
neotkrivenih, izumro zbog ljudske nepažnje. Večina od tih vrsta bile
su endemi, te su živjeli samo u jezeru Victoria. Jezero Victoria
nastalo je prije manje od milijun godina. Smatra se da je prije 12 000
godina jezero potpuno isušilo. Zbog toga je zapanjujuća činjenica da
danas u njemu postoji toliko vrsta. Smatra se da je ta eksplozivno brza
evolucija započela od riječnih ciklida koji su naselili jezero. Zbog
raznolikog biotopa razvilo se u jezeru nekoliko tipova ciklida. Velike
razlike ne mogu se uočiti, no razlike u veličini pojedinih vrsta
iznose od maksimalno 5 cm do maksimalno 25 cm koliko uspjevaju narasti
pojedine vrste ciklida. Nažalost, do danas niti jedna riba iz
jezera Victoria nije uspjela postići veču popularnost i
rasprostranjenost među akvaristima. To je čudno, jer su ribe iz jezera
Victoria jedne od najljepših i najbogatijih bojama. Drže ih samo
rijetki, koji su se za to specijalizirali. U Hrvatskoj ih vjerojatno
niti nema, a ako ih i ima onda su raritet.
Lates nilocitus
Jezero Victoria je veliki izvor vode i
stanište riba. Zbog intenzivnog lova ribe je u jezeru sve manje i neke
su vrste ugrožene. U toplim, dobro osvijetljenim, te hranom bogatim
vodama jezera, ciklidi jezera Victoria pronalazili su kroz dugo
razdoblje idealne uvjeze za svoj život. To se očituje i u raznolikosti
vrsta. Za domaći puk oduvijek su ove ribe predstavljele nenadomjestivi
izvor proteina. Još 50-ih godina 20-og stoljeća lov riba predstavljao
je isključivo djelatnost koja služi vlastitoj opskrbi hranom. Lovilo
se umjereno i jednostavnim priborom, te nije bilo govora o ugroženosti
neke vrste ribe. Situacija se nažalost dramatično promjenila. Različiti
ljudski zahvati uzrok su narušenom eko-sistemu, s katastrofalnim
posljedicama za ciklide jezera Victoria. Stručnjaci procjenjuju da je
više od 200, dakle preko 2/3 vrsta nepovratno izgubljeno. Najteži
udarac bio je naseljavanje Nilskog ciklida (Lates nilocitus.) iz
familije Centropomidae u vode jezera Victoria. Radi se o
namjernom naseljavanju te ribe u jezero. Godine 1962 jedan je britanski
kolonijalni službenik u vode jezera Victoria pustio 35 nilskih ciklida
u blizini grada Entebbe. Daljna su puštanja uslijedila. To je riba koja
služi za prehranu, te naraste do 180 cm, i teži i preko 200 kg., te
tako svakom ribolovcu predstavlje vrlo poželjan ulov. Nažalost, to je
i vrlo poždrljiva riba, koja se vrlo brzo proširila jezerom hraneći
se i uništavajući ciklide Victoria jezera. To mu je bilo lako, jer
osim što su mu ciklidi jezera Victoria bili tjelesno podređeni,
slabiji, nilski ciklid nije u jezeru imao niti jednog neprijatelja koji
bi ometao njegov strijeloviti razvoj. Najprije je ovaj ciklid zauzimao
mala područja, dok se 70-ih i 80-ih nije proširio cijelim jezerom, uništavajući
domaće ciklide. Dok je prije udio Victoria ciklida u ulovu kenijskih
ribara iznosio 80 %, 1981 god. je pao na mizernih 4 %, dok je nilski
ciklid činio 82 % ulova. Danas u ulovu jedva da se uspije pronači neki
od Victoria ciklida. Predpostavlja se da je večina već izumrla. Najteža
je situacija u priobalnim područjima, gdje nilski ciklid najčešće
lovi. Masovni ribolov još je pogoršao situaciju. Korištenje
insekticida i drugih u vodi topivih otrova tjeraju i posljednje ribe iz
nihovih priobalnih staništa. Zbog sjeće šuma u priobalnim područjima
česte su erozije tla koje dodatno ugrožavaju život domaćih ciklida,
jer se stvaraju ploveće naslage drveća i granja koje uništavaju
uvjete za rast smeđe alge, koja raste na dnu, a koja je osnovna hrana
nekih vrsta ciklida. Bistrina vode je time znatno lošija, te se
predpostavlja da je to još jedan loš faktor koji posebno loše djeluje
na parenje ciklida. Biljka Eichhornia koja je uvezena iz Južne Amerike
i ubačena u jezero prijeti da zaraste jezero. Osim toga, ciklidi su
dodatno ugroženi, jer se koriste kao mamac za lov nilskog ciklida. Znanstvenici iz Kenije, Ugande i Tanzanije rade,
zajedno s kolegama iz Amerike i Europe na projektu koji bi trebao
objasniti i proučiti faktore koji utječu na tako loše stanje ciklida
jezera Victoria. "Radna grupa za istraživanje ekologije
ciklida" («Haplochromis Ecology Survey Team»; HEST), sa sjedištem
u Universitaetu von Leiden u Nizozemskoj osnovana je kako bi spriječila
nestanak novih vrsta. Prognoze budučnosti Victoria ciklida vrlo su mračne!
U Americi i Europi postoje uzgajivači koji uzgajaju oko 40 vrsta
Victoria ciklida, te pokušavaju ove vrste spasiti od izumiranja. Neke od prekrasnih riba jezera Victoria možete
vidjeti ovdje.
|
Ciklidi
jezera Victoria